U tekstu dolje je naša interpretacija službene objave o oporezivanju kriptovaluta iz časopisa RRIF autorice dr. sc. Nevie Čičin-Šain, koji se smatra zakonskim standardom u računovodstvenim, pravnim, i poreznim pitanjima. Stoga, taj se izvorni tekst može smatrati službenom najnovijom izjavom RH o kriptovalutama.


Prema FATF-u (Financial Action Task Force) virtualni novac obilježavaju klasične funkcije novca: on je sredstvo razmjene te mjera i pohrana vrijednost. No, postoji razlika između klasičnog fiat novca i virtualnog novca. Naime, fiat novac je službeno sredstvo plaćanja u nekoj državi kojeg izdaje središnja banka te države, za razliku od virtualnog novca koji nigdje nije prihvaćen kao službeno sredstvo plaćanja i koji nastaje rudarenjem odnosno stake-anjem.

Virtualni novac je “izmišljeni” novac u digitalnom odnosno elektroničkom obliku. U digitalnom obliku isto tako možemo pronaći i “prave” fiat valute. Digitalni novac tada predstavlja elektronsku inačinu fiat novaca. Najpoznatija virtualna tj. kriptovaluta valuta na svijetu danas je bitcoin. Budući da smo o tehničkoj strani bitcoina pisali ovdje, u ovom članku ćemo se posvetiti porezno-pravnom aspektu.

Bitcoin, kao i većina drugih kriptovaluta, se može steći rudarenjem, kupnjom na mjenjačnicama tj. burzama kriptovaluta, online brokeražama ili nasljeđivanjem. U nastavku ćemo govoriti o izravnim i neizravnim porezima na transakcije kriptovaluta, no za početak idemo vidjeti koja su temeljna načela za određivanje načina oporezivanja transakcija neke kriptovalute.

Temeljna načela za određivanje načina oporezivanja transakcija kriptovaluta

Što je kriptovaluta? To znamo manje-više svi, no što je kriptovaluta u očima države? Roba, novac, vrijednosni papir ili nešto treće? Kako bismo odredili izravne i neizravne poreze na kriptovalute, prvo ih moramo klasificirati. Neke države na kriptovalute gledaju kao na dobra odnosno asset, dok nekim drugima kriptovaluta predstavlja novac.

Da bi, primjerice, bitcoin bio novac on mora zadovoljavati tri funkcije s početka članka. S obzirom da ga ljudi koriste u transakcijama (hipotetski), prva funkcija sredstva razmjene je zadovoljena. No, kad govorimo o drugoj, funkciji mjere vrijednosti, oko nje se neće svi složiti. Naime, da bi nešto moglo biti jedinica za mjeru vrijednosti ono samo mora imati neku lako odredljivu intrinzičnu vrijednost. Tu se postavlja pitanje: što određuje vrijednost kriptovalute? Vrijednost kriptovalute izražavamo drugim svjetski priznatim valutama što nas dovodi do zaključka da bez poznavanja tečaja neke kriptovalute u odnosu na neku svjetski priznatu valutu ne možemo odrediti njezinu vrijednost. Treća funkcija virtualnog novca odnosno valute govori da valuta treba biti pouzdana i stabilna kako bi služila za pohranu vrijednosti. Iako na bitcoin i ostale kriptovalute ne utječe politička situacija (barem tako tvrdi dr. sc. Nevia Čičin-Šain u članku
-a) niti inflacija i slični problemi koji stvaraju probleme fiat valutama, postoji mogućnost da na vrijednost jedne kriptovalute utječe druga, jača kriptovaluta. Naravno, svi ovi uvjeti mogu, a i ne moraju biti ostvareni u budućnosti.

Prema RRIF-u se osim ovih funkcija novca, kriptovalute ne mogu smatrati novcem iz sljedećih razloga:

  1. Novac u pravnom smislu označava dug koji stvara vlada
  2. Ima status jedinoga pravnog sredstva plaćanja na određenom području
  3. Upravljanje i izdavanje je centralizirano
  4. Novac ima materijalni oblik
    Kao što i sami možete zaključiti, većina kriptovaluta – posebice najpopularnije poput bitcoina i ethera – ne ispunjavaju ni jedan navedeni uvjet.

Jesu li onda kriptovalute dobro tj. asset?

IRS je u SAD-u kriptovalute deklarirao kao kapitalno dobro. Oni primjerice bitcoin smatraju “konvertibilnom” valutom koja zadovoljava sve tri funkcije novca. No, bitcoin se ne oporezuje kao strana valuta jer on nigdje nema status pravnog sredstva plaćanja iako se u nekim okruženjima njima raspolaže kao “pravom” valutom.

Australija kriptovalute smatra sredstvom za razmjenu, a ne stranom valutom jer je pojam “valuta” već definiran u njihovom zakonu s ciljem određivanja pojma “strane valute” u odnosu na domaću valutu.

Singapur virtualne valute smatra nematerijalnim oblicima pohrane vrijednosti koji se mogu mijenjati za dobra i usluge tamo gdje su prihvaćeni. Oni kažu kako primjerice bitcoin nije vrijednosni papir niti zakonito platežno sredstvo da bi ga oni regulirali, ali će zato regulirati mjenjačnice kriptovalutama da bi spriječili nezakonite radnje poput pranja novca te da će se transakcije virtualnim valutama smatrati uslugama koje podliježu općem porezu na promet.

Njemačka ne smatra virtualne valute ni stranim valutama ni elektroničkim novcem. Austrija kaže da one nisu financijski instrument. Slovenija kaže da nisu novčano sredstvo. Za Ujedinjeno Kraljevstvo i Nizozemsku novac nije ništa što nije centralizirano i zakonito sredstvo plaćanja. Estonija, Finska i Norveška se slažu s time pa deklariraju kriptovalute kao asset.

Kao što vidite iz priloženog, nitko se ne može odlučiti što su kriptovalute po pravnoj prirodi, ali definitivno više država kriptovalute smatra dobrom nego financijskim instrumentom.

Oporezivanje transakcija kriptovaluta neizravnim porezima

Porezno-pravna regulacija prilično se razlikuje unutar i izvan Europske unije. Izvan EU većina država ima neku vrstu općeg poreza na promet koji se ne odnosi na plaćanja dobra valutom koja je zakonsko sredstvo plaćanja u toj zemlji. U većini zemalja izvan Europske unije postoji tendencija oslobođenja oporezivanja kriptovaluta neposrednim porezima jer države nisu spremne prihvatiti pravnu kvalifikaciju virtualnih valuta kao pravog novca, nego ih one gledaju kao assets odnosno dobro ili imovinu. Pojednostavljeno, to znači da ako ste kriptovalutu koja se smatra assetom kupili “pravom” valutom onda na to ne plaćate porez.

Unutar Europske unije zakoni su ipak malo drugačiji.
Izravni porezi su u nadležnosti države članice, no neizravni porezi su u nadležnosti Europske unije koja je željela stvoriti jedinstveno tržište. Glavni europski porez je porez na dodanu vrijednost (PDV). U zahtjevu zvanom Hedqvist kojeg je Švedska mjenjačnica poslala Europskoj uniji 2014. godine traži se očitovanje EU o oporezivanju kriptovaluta odnosno o plaćanju PDV-a na zamjene tradicionalnih valuta za virtualne valute. S obzirom da je kupnja i prodaja kriptovaluta za fiat valute usluga, ona bi trebala podlijegati PDV-u. No, sud EU kaže:

“kako transakcije koje uključuju valute koje nisu tradicionalne, odnosno koje nisu novac koji se koristi kao zakonsko sredstvo plaćanja u jednoj ili više zemalja, pod uvjetom da učesnici u transakciji prihvaćaju tu valutu kao alternativno sredstvo plaćanja u odnosu na zakonska sredstva plaćanja, predstavljaju financijske transakcije.”

Što znači da EU na virtualne valute gleda kao na novac koji ne podliježe PDV-u. To kupnje u kojima se plaća kriptovalutom oslobađa od dvostrukog plaćanja PDV-a.

Nakon toga je jedan hrvatski porezni obveznik koji se bavi kupnjom, prodajem i posredovanjem u kupoprodaji kriptovaluta uputio zahtjev za očitovanjem o oporezivanju bitcoina Poreznoj upravi Republike Hrvatske koja je zaključila:

“mišljenja smo da se za potrebe oporezivanja PDV-om bitcoin može smatrati prenosivim instrumentom u smislu članka 40. stavka 1. točke d) Zakona o PDV-u te da se oslobođenje od plaćanja PDV-a iz toga članka može primijeniti na transakcije, uključujući posredovanje u vezi s virtualnim valutama kao što je bitcoin.”

Tim očitovanjem Porezne uprave Republike Hrvatske bitcoin i sve ostale kriptovalute oslobađaju se plaćanja poreza na dodanu vrijednost (PDV-a) u cijelosti.

Oporezivanje transakcija kriptovaluta izravnim porezima

Iako smo rekli da odluke o izravnim porezima donosi država i da se oni odnose samo na njezino područje, porezno-pravna regulacija ponovno se razlikuje između članica Europske unije i ostalih zemalja.

U SAD-u je kriptovaluta kapitalno dobro. Na kapitalno dobro se plaća porez na dohodak na neto vrijednost kapitalnog dobitka. Kako bi se odredila neto vrijednost potrebno je znati točnu tržišnu vrijednost, primjerice bitcoina, izraženu u nacionalnoj valuti na dan kada je virtualna valuta kupljena. Ako se ta virtualna valuta drži više od godinu dana ona će se smatrati dugotrajnom investicijom koja se oporezuje nižim poreznim stopama. Kapitalni gubitak odbija se od kapitalnog dobitka, a ukoliko ga premaši može se odbiti od “običnog dohotka” do visine 3000 dolara godišnje. Osoba koja za prodanu robu ili uslugu primi virtualnu valutu mora znati tržišnu vrijednost te valute izraženu u dolarima na dan kad je valuta primljena. Osoba koja svoju kriptovalutu zaradi rudarenjem kao samozaposlena osoba onda će se u skladu s tim i oporezivati. Ako zaposlenik primi kriptovalutu kao nagradu za odrađeni posao to će predstavljati plaću u dolarskoj protuvrijednosti.

U ostalim zemljama poput Australije, Singapura, Ujedinjenog Kraljevstva, Slovenije, Austrije i sličnih, način oporezivanja kriptovaluta ovisi o tome u kakvim transakcijama se kriptovaluta koristi, jesu li one privatne ili poslovne, koja je vrijednost valute u pitanju, na koji se način stekla valuta, je li to bila kupnjom, rudarenjem ili primanjem plaće i slično.

Što se tiče Hrvatske, oporezivanje kriptovaluta također ovisi o gore navedenim radnjama pa se u skladu s njima koristi jedan od šest načina oporezivanja kapitalnog dohotka odnosno dobiti.

Bilo je govora kako se zarada od rudarenja bitcoina uspoređuje s dobiti u igrama na sreću jer se za zatvaranje bloka transakcija u blockchainu koji smo ovdje objasnili dobiva nagrada u obliku bitcoina. No, tu tvrdnju možemo odbaciti s obzirom da su mining poolovi odnosno udruženi rudari sigurni da će izrudariti bitcoin pa to i nije neka definicija “igre na sreću.”

Kad bi osoba bila zaposlenik tvrtke koja rudari bitcoin bi li ona mogla primiti plaću u bitcoinu?

Isti onaj ranije spomenuti porezni obveznik upitao je Poreznu upravu Republike Hrvatske o isplati plaća u kriptovalutama na što je PU odgovorila kako je kriptovalute moguće jedino isplatiti fizičkim osobama za radnje koje nisu obvezno isplative putem žiro računa fizičke osobe već ih je moguće isplatiti i u gotovini. To su mirovine, sezonski poslovi sa zaradom do 15 000 kn i sportske nagrade za nerezidente, ali ne i plaće. Plaćom se smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa. Ako poslodavac svom zaposleniku može unajmljivati stan čija vrijednost najma ulazi zaposleniku u bruto plaću te posljedično u osnovicu poreza na dohodak, zašto se onda tako ne bi tretirala i isplata plaća u kriptovalutama koje se preračunaju na određeni dan u nacionalnu valutu kao što je to slučaj u SAD-u i Australiji?

Rudarenje

Kada bi fizička osoba primjerice rudarila bitcoin kod kuće za vlastite potrebe, to bi se smatralo drugim dohotkom koji inače ulazi u sustav sintetičkog oporezivanja dohotka zajedno s dohotkom od nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti. Ako ukupni ostvareni prihod ne prelazi 210.000 kn porezna stopa je 24%, a ukoliko prelazi porezna stopa penje se na 36%. To znači da ćete na ostvarenih 210.000 kn platiti 50.200 kn poreza, a na svaku ostvarenu kunu iznad 210.000 kn platit ćete 36% poreza. U godišnjem su obračunu u iznos od 210.000 uračunati svi oporezivi primici uključujući neto plaću zaposlene osobe i njezine dodatne prihode poput primitaka od autorskih prava, ugovora o dijelu kao i primitaka od rudarenja od kojih se oduzimaju porezne olakšice (žena, dijeca, uzdržavane osobe i sl.)
Kriptovaluta stvorena rudarenjem za privatne potrebe bi se tako moglo smatrati dohotkom od samostalne djelatnosti, a s obzirom na to moglo bi se svrstati pod definiciju “obrta izjednačenih djelatnosti”. Tako bi primici bili izrudarena kriptovaluta, a odbici računalo koje rudari.

Prodaja kriptovaluta

Kad bi osoba u sklopu svoje poslovne aktivnosti prodala izrudareni bitcoin taj poslovni primitak bio bi oporeziv dohotkom od samostalne djelatnosti. No, proda li fizička osoba izrudareni bitcoin izvan svoje poslovne djelatnosti nameće se više kategorija dohotka za klasifikaciju.
Pošto se u većini zemalja kriptovaluta smatra assetom odnosno imovinom, pretpostavljalo bi se da onda dohodak od te imovine spada u kategoriju dohotka od imovine i imovinskih prava. U Hrvatskoj pod to spadaju najamnine, zakupnine, prihodi od iznajmljivanja stanova i soba i slično, ali ne i kriptovalute. Kriptovalute bi mogli svrstati pod kapitalna dobra, a dohotke od njih pod dohotke od kapitala tj. kapitalne dobitke. Kapitalna dobit je razlika prodajne i nabavne cijene financijske imovine. Prema Poreznoj upravi Republike Hrvatske:

“Trgovanje kriptovalutama smatra se financijskom transakcijom te se slijedom prethodno navedenog, na dohodak ostvaren po osnovi trgovanja kriptovalutama plaća porez na dohodak po osnovi kapitalnih dobitaka, budući se radi o dobitku po osnovi kupoprodaje te valute, što je ekvivalent instrumentima tržišta novca.”

Ukoliko je porezni obveznik ostvario gubitak od prodaje bitcoina, on ga može isključivo odbiti od drugih kapitalnih dobitaka u toj godini, pa makar to bila dobit od prodaje dionica. Poznavajući volatilno tržište kriptovaluta, gubici su itekako mogući pa je zbog toga moguće da si porezni obveznik neće moći smanjiti poreznu osnovicu poreza na dohodak.

Ako tvrtka prodaje kriptovalute ili ako fizička osoba koja plaća porez na dohodak prijeđe u sustav poreza na dobit, tada se na prihode od prodaje kriptovaluta primjenjuje porez na dobit. Time prihodi od prodaje postaju poslovni prihodi, a ne kapitalni pa se postavlja pitanje što je isplativije. Primjerice, poslovni gubitak se može prenositi pet godina dok se kapitalni gubitak može odbiti od kapitalnog dobitka jedino u tekućoj godini. Porezna stopa poreza na dobit u Hrvatskoj iznosi 18% odnosno 12% ukoliko u poreznom razdoblju ostvareni prihodi nisu prešli 3 000 000 kn. To znači da porezna stopa ovisi o visini prihoda pa tako ona može biti jednaka ili viša od porezne stope kapitalnog dobitka u sklopu sustava poreza na dohodak. Odluka o boljoj opciji je na kraju krajeva individualna i ovisi o okolnostima subjekta. Ako fizička osoba trguje ili rudari kriptovalute u sklopu svoje samostalne djelatnosti, ti se primici oporezuju prema istim načelima kao i primici pravnih osoba.

Zaključak

Mnogo je pitanja na koje još treba dati odgovore poput sprječavanja pranja novca, anonimnosti, zlouporabe kriptovaluta za izbjegavanje poreza, ovdje smo pokušali dati prikaz mogućeg oporezivanja ovog novog financijskog instrumenta u skladu sa postojećim zakonima. Analizirano je nekoliko država, ali Hrvatska je kriptovalute nazvala prenosivim instrumentima koje ne podliježu plaćanju poreza na dodanu vrijednost. Zbog toga bi mogli reći da je pitanje neizravnih poreza u Europi i Hrvatskoj gotovo riješeno što nije slučaj s izravnim porezima. Kao što smo rekli, svaka država donosi svoje zakone o neizravnim porezima pa mislimo da nema potrebe uvoditi nove zakone već bi se kriptovalute mogle lako uklopiti u porezni sustav Republike Hrvatske. Oporezivanje kriptovaluta kao kapitalnog dohotka ili kapitalne dobiti ovisilo bi o okolnostima obavljanja njihovih transakcija.
Isto tako mislimo da nije racionalno da zakonodavac dozvoli isplatu mirovina ili sezonskih poslova sa zaradom do 15 000 kn u kriptovalutama, a isplatu plaća ne. Takva plaća bi se trebala smatrati plaćom u naravi i u skladu s time oporezivati porezom na dohodak od nesamostalnoga rada.
Govorili smo o nekim modelima zakonodavstva pod koje bi kriptovaluta mogla spadati poput igri na sreću, poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava, poreza na dohodak od samostalne djelatnosti te poreza na dohodak od kapitala. Kriptovalute bi trebale biti ili gospodarska djelatnost ili zarada od kapitalne dobiti. Dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka trebao bi biti porezni režim ovog novog prenosivog financijskog instrumenta.
S obzirom na to da malo tko piše i nagađa što bi se po ovim pitanjima moglo realizirati u Hrvatskoj ostavljamo prostor za daljnja istraživanja ovog područja.

Ovaj je članak naša interpretacija službenog članka o oporezivanju kriptovaluta autorice dr. sc. Nevie Čičin-Šain objavljenom u časopisu RRIF UDK657.1/336.2, kojeg u cijelosti možete pročitati ovdje.


Ovaj članak je u momentu publikacije referencirao RRIF članak iz kojeg je izvučen sažetak, no nije spominjao ime autorice. Bifalls se ispričava za propust, ime je sada uključeno kraj svake poveznice


Ako vam je ovaj članak koristio, razmislite o tome da nas podržite u daljnjem radu donacijom.