Kako raste popularnost kriptovaluta i blockchain technologije u svijetu, tako i njihov potencijal za potpunu izmjenu određenih industrija postaje sve očitiji. Prelazak s Web 2.0 na nadolazeći decentralizirani Web 3.0 i s starog financijskog sustava na novi, baziran na Ethereumu ili Bitcoinu, često se javnosti predstavlja kao potez bez značajnih rizika, kočen samo od strane etabliranih institucija koje se užasavaju promjene. Kriptovalute obećaju niže transakcijske troškove, veću razinu slobode upravljanja vlastitim novcem, itd. No kroz zadnjih nekoliko mjeseci, briga oko utjecaja rudarenja kriptovaluta na okoliš sve više raste.

Rudarenje kriptovaluta je proces zapisivanja transakcija na burzama ili među korisnicima pomoću intenzivnih matematičkih operacija na računalima koje zovemo “rudarima”. Te kalkulacije potvrđuju i autoriziraju transakcije, čineći blockchain sigurnim za prijenos vrijednosti bez posrednika. Zbog veličine tih mreža i količine prometa na istima, te su kalkulacije energetsko intenzivan proces (no ne i za poduzetne i snalažljive matematičare poput Kena Shirriffa koji uspješno izvršava takve kalkulacije s četiri kvadrilijuna manje energije nego to treba tipičnom stroju). Za detaljnije objašnjenje rudarenja i pojašnjenje različitih vrsta rudarenja, pogledajte naš prijašnji članak.

Stroj za rudarenje kriptovalute je hardver koji je podešen da radi te kalkulacije. Mogu biti laptopi, serverske farme, ili čak samo u pregledniku korisnika. Naravno, čim jači stroj tim bolje i brže rudarenje, što uzrokuje brži i veći povrat investicije i profit. Prema tome, najveći i najbolji strojevi koristiti će najviše električne energije da bi maksimizirali profite. Jedna od najvećih tvrtki za rudarenje koja ujedno i proizvodi takav hardver za prodaju i preprodaju, Bitmain, zapošljava 50 ljudi samo na nadzoru svojih 25000+ strojeva, 24 sata na dan. Struju potrebnu za pokretanje strojeva Bitmain dobiva iz elektrana na kruta goriva (ugljen) u Kini.

Stoga nije ni čudno da ekološka briga oko utjecaja rudarenja na planet raste. Evo nekih od najpaničnijih naslova iz popularnih medija:

“Ethereum koristi količinu struje ekvivalentnu manjoj državi”

“Rudarenje Bitcoina ‘troši ogromne količine struje, šteti okolišu'

“Tradicionlano kripto-rudarenje ubija okoliš”

“Energija koju se troši na rudarenje Bitcoina ekvivalentna je cca 5 megatona TNT-a. To je 312 puta više od Hiroshimine Little Boy bombe”

Bitcoin je već proglašen većim potrošačem struje od Srbije, Danske, i Irske te drugih malih zemalja. Uz svu tu apokaliptičnu retoriku, tko zapravo razmišlja zeleno?

Zeleno Rudarenje

Moonlite projekt i HydroMiner dvije su veoma obećavajuće inicijative koje planiraju riješiti ili barem ublažiti problem ekološke neodrživosti rudarenja.

Tim iza Moonlite projekta je baziran u Londonu (UK) i Praetoriji (Južna Afrika). Njihov ulaz u održivo rudarenje planiran je za kolovoz 2018. kada će početi s operacijom u svom islandskom data centru. Planiraju rudariti BTC, BCH, DASH, ETH i LTC, te namjeravaju prošiti operaciju na neke druge valute u bliskoj budućnosti.

Tvrde da će koristiti samo 100% obnovljive izvore energije. Osim što će imati pristup velikim količinama jeftine hidro, geotermalne, i vjetrene struje na Islandu, klima tog kraja će omogućiti lakše i jeftinije hlađenje strojeva za rudarenje (usporedite to s inovacijom potapanja računala u hladivo ulje).

Električna energija je na Islandu među najjeftinijima u svijetu, što je odličan izbor za rudarenje u kombinaciji s potpunom obnovljivošću. To je istovremeno dobra vijest i za planet, i za rudare koji sada mogu gledati ekološka rješenja kao financijsku prednost.

HydroMiner na sličan način planira iskoristiti jeftinu električnu energiju Austrije. Tvrde da imaju pristup obnovljivoj električnoj energiji 85% jeftinije od europskog prosjeka. Njihov sustav – koji je već aktivan – se zasniva na strojevima za rudarenje koji se ugrađuju u brodske kontejnere i potapljaju u hidroelektrane u Austriji. Električna energija iz elektrana pokreće njihove uređaje, a pristup tekućoj vodi omogućava gotovo besplatno hlađenje.

I HydroMiner naglašava kako je njihov pristup ne samo održiv – ekološki i financijski – nego i profitabilan. Ovaj trend čini se privlačan i aktivistima i profiterima – jeftinija, čišća struja rezultira većim profitnim maržama.

I drugdje usred raznih zabrana i prijetnji od kineske vlade, velike rudarske grupe gledaju hladnije krajeve poput Québeca iz istog razloga zbog kojeg je MoonLite odabrao Island: jeftina, obnovljiva energija i hladnija klima koja pospješuje hlađenje. Québecu se ta ideja sviđa radi industrijskog razvoja okoline – novi nadolazeći klijenti traže sto do dvjesto puta više struje dnevno nego dosadašnjih najveći klijenti.

U ovom periodu ekološkog nemira i dvojbi, mnogi smatraju da je bilo koji napredak u smislu pošteđivanja okoliša poželjan i dobar, bez obzira na trošak. U budućnosti će tako, izgleda, najbolje proći oni koji nađu najprofitabilnije i najpraktičnije načine za pomicanje industrije rudarenja u zelenije doline.


Ako vam je ovaj članak koristio, razmislite o tome da nas podržite u daljnjem radu donacijom.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here